Sakralna umetnost hilandarskih knjižnih poveza
U pravoslavnoj tradiciji knjiga je poštovana kao sakralni predmet, a njen povez kao čuvar i ukrasitelj Slova.

Dok je za većinu grčko-rimskih i jevrejskih dela i dalje korišćen oblik svitka, rani hrišćani su veoma brzo prihvatili kodeks kao njen osnovni oblik.
Knjiga je jedan od najčudesnijih predmeta koje je čovek stvorio. Iako materijalna, ona je istovremeno i spona sa duhovnim svetom. Posebnost knjige, kao i njen jedinstven oblik, pružaju mogućnosti umetničkog i zanatskog izražavanja koje se mogu razviti do najvećeg stepena prefinjenosti. To su uočavali i stari majstori, koji su radu na knjizi pristupali kao umetničkom, pa i svetom činu.
U pravoslavnoj tradiciji knjiga je poštovana kao sakralni predmet, kao odraz ideje otkrovenja i prenosnik blagodatnih energija. Zato je rad na knjizi doživljavan kao mistična i blagodatna saradnja čoveka i Boga. Svetost crkvenih knjiga potvrđivana je i činom osvećenja: „Blagosiljaju se i osvećuju knjige ove crkvene i bogoslužbene kropljenjem vode ove osvećene, u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, amin.“ Bilo je, stoga, prirodno da spoljašnji izgled ne bude samo likovni izraz sadržaja koji knjiga nosi, nego i nevidljive blagodati koju svedoči.
Materijalni izgled knjige, odnosno njen povez, pored praktične i estetske dimenzije, nosi i dublji smisao koji nas uvodi u arhetipski svet simbola, u kojem oblik knjige izražava čovekovu čežnju za Božjim otkrovenjem kroz Slovo, koje je, prema pravoslavnom bogoslovlju, večno, kako svedoči jevanđelista Jovan: „Iskoni beše Slovo.“ Stoga se može reći da su pisanje i čitanje knjige, u svojoj suštini, težnja ka tom otkrovenju, dok povez, kao čuvar i ukrasitelj Slova, toj čežnji i traganju daruje vidljiv oblik i dostojanstvo.
Učenje i sveto predanje Crkve prenose se kroz Reč, Zvuk i Sliku. Prvolik Reči jeste Sveto pismo; za prvolik Zvuka smatra se crkveno, osmnoglasno pojanje, koje se u pravoslavnoj tradiciji vezuje za Svetog Jovana Damaskina; dok je prvolik Slike pre svega nerukotvoreni Obraz. Njihovo puno jedinstvo ostvaruje se pod kupolom hrama, koja predstavlja ikonu Nebeskog Jerusalima. U tom smislu, i povez knjige, svojim gradivnim i dekorativnim elementima, učestvuje u istom sakralnom i simboličkom poretku.
U štampanom izdanju Srpskog nedeljnika Kompas, koje je na kioscima od četvrtka 23. jula, možete da pročitate ceo tekst „Sakralna umetnost hilandarskih knjižnih poveza“.